To i ne treba čuditi jer su korzeti ipak komad odjeće za koji žene žele da im stoji kao saliven, a to je moguće samo ako je napravljen po mjeri. Korzeti napravljeni tvornički i serijski u Kini, ne treba se zavaravati, ipak ne mogu zamijeniti “pravu stvar”, kaže Valerija, jer tek unikatni i ručno rađeni korzeti mogu na kvalitetan način “istaknuti ono što je potrebno istaknuti”. Žene danas, s druge strane, korzete nose daleko rjeđe nego što su to činile prije, a nose ih većinom u posebnim prilikama – za maturalne zabave, balove, doček Nove godine i razne druge svečanosti. Valerija Toloknova ističe da korzete posebno vole glumice, a ona ih je radila i za neke operne pjevačice.

Korzeti u ovom vremenu ipak izazivaju radoznale poglede, a ljudi ne skrivaju svoja prilično podijeljena mišljenja oko njih, ističe ova dizajnerica te dodaje da jedni priznaju kako im se taj modni izraz sviđa, dok se drugi čak i otvoreno zgražaju nad tako suženim strukom:
– Riječ je uglavnom o mlađim generacijama koje i ne znaju što je to korzet. Kad korzete vidi neka starija osoba, onda nailazim na daleko više razumijevanja jer se neki i prisjete kako su korzete nosile njihove bake ili prabake.

Ipak, oni koji su otvoreni za nove modne izazove, poput nekih njenih prijateljica, nakon prvog isprobavanja korzeta iz puke znatiželje, znaju na kraju ostati “zaraženi”, pa im korzeti postanu dio svakodnevice. Valerija ih, kaže, zaista nosi svaki dan, ima čak i korzet za spavanje koji je nešto “opušteniji” od ovih “dnevnih” kako bi po noći mogla lakše disati. Za sve one koji žele nositi korzet, dnevna doza ovog odjevnog predmeta na neki je način i obvezna jer se tijelo tako modelira. Mnoge zanima je li to neugodno, moraju li za ljepotu i trpjeti, no dizajnerica tvrdi da nije nimalo bolno jer se tijelo privikne, ali je potrebno početi polako i postupno.

Nakon što kupcu uzme mjere, dogovori dizajn i nabavi sav materijal (kako ga ne može nabaviti u Hrvatskoj, naručuje ga iz Engleske), za izradu korzeta potrebna su tri do četiri dana. Valerija radi s materijalom kakav se koristio u izvornim korzetima prije dva, tri stoljeća, a koristi i čisti čelik koji služi za kostur korzeta. Cijene se kreću od 800 kuna pa naviše, ovisno radi li se o jednostavnijim korzetima ispod grudi, ili o onim složenijima koji pokrivaju grudi.
– Čelik je u konstrukciji nezaobilazan i mnogi ljubitelji korzeta zbog toga imaju dogodovštine u zračnim lukama kada prolaze rutinski pregled. I meni se kad putujem dogodi da me odvuku u posebnu sobu gdje moram skinuti korzet, kako bi se uvjerili da nije riječ o nekom oružju. Uvijek zvonim… – kroz smijeh kaže Valerjia.

No, pravi ljubitelji nikad ne odustaju od svojih korzeta, a dizajnerica kaže da ima sve više stalnih klijenata što je joj je najbolja potvrda da radi dobar posao. Jer, naglašava, cilj joj je napraviti korzet koji je potpuno individualiziran, koji savršeno pristaje tijelu klijenta i koji se ne može pronaći u trgovini. Uostalom, ni sama nije imala sreće s dućanima, jer su oni u kojima je krenula svoje dizajne prodavati, uglavnom neslavno propadali u jeku gospodarske krize. Zato je uzela stvari u svoje ruke i danas joj narudžbe preko Facebooka stižu iz cijeloga svijeta. Svoje glavno tržište uglavnom vidi u Njemačkoj i Engleskoj…

Iako sad već može reći da su joj korzeti postali uhodan posao u recesijskoj Hrvatskoj, to nije mogla ni slutiti kad je s majkom, s 12 godina, iz rodne Rusije stigla u Hrvatsku, budući da joj je majka, pijanistica, dobila posao u Hrvatskom narodnom kazalištu u Rijeci. Tako je Valerija Toloknova ovdje krenula u osnovnu školu, a borba s jezikom joj je, kako kaže, na koncu bila puno lakša nego što je očekivala.
Od djetinjstva su me zanimale malo neobičnije stvari, umjetnički duh sam naslijedila od roditelja, a moda me uvijek privlačila. Kad sam upisala srednju školu za dizajn, ta je strast dobila svoj vrhunac i talent sam usmjerila prema životnom pozivu. Prve korzete počela sam izrađivati kad sam imala 17 godina i naravno da nisu bili kvalitetni kao ovi sada, ali to je za mene bio ulazak u svijet povijesne odjeće, raznih stilova i krojeva. Svakako je dobro znati povijesnu pozadinu korzeta – jer povijest skriva brojne tajne u izradi tog odjevnog predmeta – a koje su i danas primjenjive. U srednjoj školi imala sam profesoricu koja također obožava povijesnu odjeću i ona me podržavala, na neki me način i uvela u taj svijet povijesnih krojeva – prisjeća se Valerija.

No, ono što je danas specifično za njen stil jest upravo gotički štih u kreacijama. Kako kaže, uvijek su joj bliske bile malo mračnije stvari, od glazbe do načina odijevanja.
– Tek kad sam odrasla, potpuno sam se našla u tom gotičkom stilu, tako da to prenosim i u svoj rad. Taj stil ima svoje tržište, ali ne može se uspoređivati s onim što je bio sedamdesetih ili osamdesetih godina prošlog stoljeća. Sada je gotički stil razgranatiji, ljudi su prema njemu otvoreniji. Ne nosi se samo crna, crvena ili tamnoljubičasta boja…

Kako se to već po nekoj logici podrazumijeva kad se spoje korzeti i gotički stil, sve brojnija klijentela dizajnerici dolazi s fetiš scene, pretežno inozemne.
– Za tu vrstu ljudi mi je najisplativije raditi jer su oni spremni u svoj stil uložiti novac te razumiju koliko je truda uloženo i koliko je važna kvaliteta. Također, voljela bih jednog dana više raditi s kožom i lateksom, a za to su opet potrebni specijalni strojevi, posebni materijali i ljepila i puno, puno vremena. Trenutačno sam potpuno posvećena korzetima tako da će moje nove želje malo pričekati.

Tekst: Igor Weidlich – JetSet magazin
Slike: Josip Čekada