« Siječanj 2025 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 |
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
Šećući hodnicima i učionicama naše škole,
ne možete ostati ravnodušni
prema maštovitim učeničkim radovima,
koji su nastali pod budnim okom
njihovih vrijednih mentorica.
Niti jedan kutak nije pust.
Svi stari ormari i stolci kod nas
dobivaju novo ruho,
reciklirano se šepureći promatračima:
"Pogledaj me kako sam sada lijep,
a netko me htio baciti :-) ! "
Ponosno vas pozivamo
da prolistate ovu galeriju,
a zatim:
dođite i uvjerite se sami :-) .
Učenici IV.k razreda imali su neobičan i zanimljiv sat Hrvatskoga jezika.Slušali su glazbu, čitali Prousta, pili lipov čaj i jeli zlaćane kolačiće školjkastog oblika koje je ispekla Iva Jurčević.
„ Ali u istom onom trenutku kad mi je gutljaj čaja, izmiješan s mrvicama kolača, dotakao nepce, ja uzdrhtah, svrativši pažnju na nešto izvanredno što se zbivalo u meni... Smjesta mi sve nedaće života postadoše ravnodušne, njegovi mi se porazi učiniše bezopasni, a njegova kratkoća prividna… I tad mi na jednom pred očima iskrsne uspomena. Taj okus pripada komadiću madeleine koji mi je u Combrayu, u nedjelju ujutro, davala tetka Leonie kad bih došao u njenu sobu da je pozdravim… Miris i okus; premda nježniji, čuvaju u sebi sjećanje, očekivanje i nadu, i kraj ruševina svega drugoga, na svojim sitnim, jedva zamjetljivim kapljicama, nepokolebljivo nose cijelu golemu zgradu uspomena...“ piše Marcel Proust u svom djelu Combray, a kao i piscu i nama su fini kolačići oživjeli najljepša sjećanja.